Dinamična povijest i mnogobrojni dramatični obrati sudbine kliške tvrđave, jedne od najpoznatijih i najbolje sačuvanih kasnosrednjovjekovnih utvrda i baroknih fortifikacija u Hrvatskoj, nesumnjivo su plod njezina sasvim osobita položaja. Podignuta je na strmoj i sa svih strana nepristupačnoj hridi u tijesnu klancu koji razdvaja stjenovita bila Kozjaka i Mosora. Klanac je prirodno trasirao put za komunikaciju između ovog dijela Jadranske obale i Zagore, odnosno dubokog hrvatskog i bosanskog kopna, pravac kojim i danas prolaze suvremene prometnice. Takav markantan položaj bio je od najviše strateške važnosti svima koji su ikada vladali ili su željeli zavladati ovim prostorom.
Ne računajući prapovijesne tragove ljudske prisutnosti zamijećene u okolnim špiljama, gradinsko naselje ilirskog plemena Delmata iz II. stoljeća prije Krista drži se najstarijim tragom života na kliškom području i dalekim nagovještajem onoga što će s vremenom izrasti iz tvrde kliške stijene. Kao rimska vojna utvrda i straža nad Salonom, stalno čuvana Kleisa pokleknula je pred avarsko-slavenskom navalom kojom su ti azijski ratnici osvojili Salonu 614. g., o čemu 950. g. piše Konstantin Porfirogenet navodeći i to kako je Klis kasnije postao središtem starohrvatske Kliške ili Primorske župe (ili Parathalasie). Još je stariji hrvatski pisani spomen utvrde Povelja kneza Trpimira iz 852. g., u kojoj se Klis također već spominje kao hrvatski dvor (curtis). Idućih sedam stoljeća kliška je tvrđava bila u rukama hrvatskih i hrvatsko-ugarskih vladara. Sredinom XVIII. st. odbila je strašnu mongolsku najezdu pred kojom se unutar njezinih zidina sklonio Bela IV, ali ne i kasniju, dvadestpetogodišnju tursku navalu početkom XVI. st. Naime, dva i pol desetljeća kliške su zidine, pod upravom njihova kapetana i kneza, jednog od najslavnijih likova hrvatske povijesti, Petra Kružića, odolijevale napadima mnogo snažnijih i brojčano nadmoćnijih turskih snaga. Slom hrvatskog otpora Turcima na Klisu 12. ožujka 1537. g., pri kojemu je i Petar Kružić poginuo, odjeknuo je i izvan tadašnjih hrvatskih granica kao bitan i tragičan događaj – turskim je snagama bio otvoren i taj put prema zapadu. Više od jednog stoljeća Klis je bio snažno tursko uporište, a rijeka Jadro bila je granica između Kliškog sandžaka i mletačkog Splita. Nakon nekoliko pokušaja hrvatskih domoljuba i jednog njihovog kratkotrajnog uspjeha da se turska vojska otjera s Klisa, mletačkom je zapovjedniku Leonardu Foscolu, u čijim je redovima bilo i domaćeg svijeta, to konačno pošlo za rukom 31. ožujka 1638. g., u najvećoj mletačkoj pobjedi tijekom Kandijskog rata. Mletačka uprava značila je obnovu i uređenje tvrđave. Padom njihove Republike, kliška tvrđava ulazi u posljednju fazu izmjene svojih vlasnika: Austrije, Francuske, Kraljevine SHS, Jugoslavije te okupatora tijekom Drugog svjetskog rata, da bi se konačno na njezinoj najvišoj kuli opet zavihorila hrvatska zastava.
Arhitektonski, tvrđavu karakteriziraju tri obzida. Glavni je ulaz, s monumentalnim baroknim vratima, na zapadnom dijelu prvog obzida. S iste strane, ali unutar drugog obzida, uz drugi ulaz, nalazi se najvažnije srednjovjekovno uporište – okruga kula Oprah, te obližnja topnička vojarna koju su sagradili Austrijanci. Treći obzid opasuje položaj izdignut nad svim ostalim kliškim fortifikacijskim položajima. On je na istoku kompleksa, na mjestu na kojem je stajala još ilirska gradina, kako se s velikim uvjerenjem drži, a gdje je kasnije bio izgrađen rimski kastrum i potom, na njegovim temeljima, jedna od najstarijih starohrvatskih utvrda i dvor. Sredinom XVII. st. mletačko je graditeljstvo za potrebe upravljanja na tim temeljima izgradilo Providurov stan, zgradu koju su Austrijanci kasnije popravili i prenamijenili u vojno-inženjerijsko zapovjedništvo. U istom je opsegu i crkvica sv. Vida koju se podigli Mlečani na mjestu turske džamije.
Kompleks tvrđave Klis upotpunjuju i okolni povijesni, sakralni i profani sadržaji u njezinu zaleđu i podnožju što u cjelini grade iznimno važan kulturno-povijesni lokalitet i neiscrpan izvor umjetničkih nadahnuća te konzervatorskih, restauratorskih i promidžbenih nastojanja. U njihovoj okvirnoj zamisli da se u tvrđavi Klis osnuje Multimedijski muzej Dalmacije i osmisli središnja os svih obilazaka po županiji sudjeluje i projekt MedPaths s uređenjem Providurova stana kao rezidencijalnog prostora Splitsko-dalmatinskog župana.
