Zajednica općina Sinello se sastoji od 7 općina u Abruzzo regiji, području bogatog kulturnog naslijeđa a osnovana je 2003. godine. Danas Zajednica djeluje poput kulturološkog katalizatora povezujući obalu Jadranskog mora s zaleđem Sinello regije. Predstavlja područje velikog kulturnog potencijala koji je vidljiv u originalnosti povijesnih građevina. U osnovi, narod i vlada su uspješno očuvali povijesno i kulturno naslijeđe, rukotvorine i umjetnost, bogatstva koja su doprinijela razvoju alternativnih oblika turizma. Zajednica dosljedno provodi politiku održivog razvoja i upravljanja kulturnim vrijednostima, stvarajući povezanost među Općinama i ostalim regionalnim susjedima povezujući iskustva u području kulture, turizma, transporta, primjeni metoda za sprječavanje prirodnih katastrofa, osiguravanju zaštite okoliša I upravljanju.
Zajednica općina Sinello uključuje 7 općina: Guilmi, Carpineto Sinello Montazzoli, Torrebruna, Carunchio, Palmoli and Celenza sul Trigno. Krajolik Zajednice je brežuljkast: posjetitelji mogu uživati u lijepom krajoliku s šumama, jezerima, rijekama i poljima, a s brežuljaka uživati u pogledu na Jadransko more i planine Majella. Zajednica se snažno povezuje s tradicijom obrade zemlje, uzgojem stoke i kultiviranjem zemlje za proizvodnju vrsnih proizvoda koji su tipični na ovim područjima (mesa, meda, slatkiša, domaće tjestenine, vina i ekstra djevičanskog maslinovog ulja.) Pored svega, to je područje bogate kulturne ostavštine: svako selo ima svoju utvrdu, muzej, crkvu i mjesta obožavanja u kojima se održavaju religiozne, kulturne i folklorne manifestacije.
GUILMI
Smješten 674 m iznad mora, Guilmi je povoljno pozicioniran između mora i planina i ima posebno lijepi krajolik. Nadmorska visina, izloženost, čisti zrak, bogatstvo i raznolikost vegetacije te prisutnost rijetkih životinjskih vrsta i značajna udaljenost od industrijskih centara te manja naseljenost su razlog da je ovo selo pravi zeleni raj za opuštanje, zdravi život i dobru hranu.
Jedno od najzanimljivijih lokaliteta je crkva sv. Marije (Santa Maria Immacolata) koja je zbog svoje povijesti najznačajnija seoska građevina u kojoj se održavaju brojna religiozna događanja. Najvažnija je svečanost sv. Nikole (San Nicola), zaštitnika mjesta, koja se obilježava 5. svibnja. Na taj dan, tijekom izvorne religiozne procesije prisutna je statua sveca kojeg nose vjernici a parada
ch’nocchie (piramidalna struktura s tri ili četiri police na kojima su posuda s žitaricama i tipični proizvodi) te je prekrivena slasticama poput pizzelle i castellija i ukrašena šećerom, čokoladama I ušećerenim bademima. Njih u procesiji nose žene (na glavi) i djeca odjevena u tradicionalne kostime. Parada je popraćena tradicionalnim riffom (aukcijom) tijekom koje se prodaju ch’nocchie i ostali lokalni proizvodi koje su poklonili mještani. Prikupljena sredstva se doniraju Crkvi i bit će upotrijebljena za financiranje radova koje Crkva smatra potrebnim.
Vrijedi spomenuti Muzej drevnih umjetnosti. Muzej je izgrađen s namjerom da se budućim naraštajima prenese znanje o seoskim područjima u Vasto zaleđu. Građen je s željom da se obnovi povijesni dio mjesta koji predstavlja jao lijepo područje. Stalna potraga za kulturološkim korijenima je potaknula osnivanje muzeja u koje se nalaze brojni predmeti i stare fotografije koje je ustupilo lokalno stanovništvo kako bi se oživjeli prizori svakodnevnog života i rada koji su tu bili prisutni do prije nekoliko godina.
Muzej je nastao inicijativom volontera koji su strpljivo i posvećeno prikupljali i čuvali predmete koji su se nekad koristili. Predmeti izložbe su svrstani u različite zanatske kategorije s nazivom na
Guilmi dijalektu. Tu se nalazi pribor za održavanje stoke i staja, za obradu vune i konoplje te različiti pribor za korištenje u domaćinstvu te namještaj.
Guilmi je okružen šumom i zanimljivom prirodom sa bujnom vegetacijom. U njegovom okružju nalazi se nekoliko izvora kao što je Fonte del Fico (nedavno uređen) Fonte Paradiso, mjesta iznimne ljepote sa starim hrastom i mjestom obožavanja.
Mjesto je podsjetnik na čudo koje se tu dogodilo 1991. stanovniku iz Guilmija koji se oporavio u bolnici iako je bio jako bolestan. Pojavom Djevice Marije, suprug bolesne žene je otkrio izvor čija je voda čudotvorno izliječila ženu.
Lijepa priroda koja okružuje selo izvor je inspiracije mnogim umjetnicima koji posjete Guilmi tijekom ljeta. Vrijedi spomenuti Omone of Dem, potpuno okružen prirodom i izrađen od drveta iz okolnog područja. Guilmi je poznat po Ventricini, svom glavnom specijalitetu. To je posebno jelo s internacionalno prepoznatljivo aromom i okusom. Jedinstvenog ovog proizvoda garantira umijeće proizvođača, izvorni začini te način tradicionalnog uzgoja svinja koje se hrane pšenicom i kukuruzom. Klima i čisti zrak doprinose iznimnosti ove salame čiji su okus mnogi pokušali imitirati. Radi se isključivo ručno i toga je ima samo u malim količinama. Period prerade je od sredine prosinca do sredine siječnja jer hladnoća olakšava konzerviranje. Radi se od najboljih komada svinjskog mesa. Festival Ventricina se održava 14. kolovoza.
CARPINETO SINELLO
Carpineto Sinello je dobio ime prema obližnjoj rijeci Sinello i šumama običnog graba.
Selo se nalazi se na brežuljku, u podnožju planine Monte Sorbo. Iz mjesta pruža se pogled prema dolini rijeke Sinello kojoj je najbliži u odnosu na druga mjesta koja dominiraju krajolikom. Na tom području se nalaze mlinice (plodna polja daju obilje žitarica te maslinovog ulja i vina koji se kasnije prodaju van sela). Ribarstvo je također značajna djelatnost.
Kneževa palača je također od iznimne važnosti. Izvorna struktura potječe iz 14. stoljeća ali se njezin izgled tijekom vremena mijenjao. Dvorac je bio obitavalište feudalnih vladara, a kasnije je postao utvrđena palača. Podignut je na mjestu postojećeg srednjevjekovne kule s četvrtastom bazom. Smješten je u ulici Salita Castello, na vrhu brda.
Dvorac se sastoji od nekoliko struktura: kule, rezidencijske zgrade i dvorišta, a potpuno je izgrađen od sedrastog kamena i pješčenjaka. U dijelu za stanovanje se nalaze slike na zidovima te ukrasi.
Muzej svinja se nalazi nedaleko Kneževog dvora, također u ulici Salita Castello i podijeljen je na 5 odjela koji se protežu na tisuću kvadratnih metara:
- Što je svinja;
- Povijest svinje u talijanskoj kulturi i ruralnoj ekonomiji od rimskog perioda do danas;
- Obrazovni odjel;
- Uzgoj i trgovina svinjama kao dio ekonomije i gastronomije centralne i južne regije: povijesna uloga Carpineto Sinella
- Umjetnost charcuterie u Abruzzu od prošlosti do danas
U različitim prostorijama može se posjetiti etnografska izložba, pogledati filmove o svinjarstvu i obradi mesa, kostime, slike i stripove, namještaj te alate za korištenje u mesarstvu i obradi mesa (žlice, posude, vilice, konopci, itd.) Posjetitelji mogu kušati i kupiti proizvode koji su izloženi u dvoranama i prostorijama za kušanje.
MONTAZZOLI
Montazzoli se nalazi na planini između Sinella i Alosse, 850 m iznad mora. Krajolik je zadržao izvorni izgled koji se sastoji od dva suprotna brežuljka odvojena malom ravnicom s kućicama koje su tu nedavno sagrađene. Montazzoli ima brojne važne crkve (crkvu Santa Maria della Spogna, crkvu sv. Ante i crkvu sv. Silvestra Pape), spomenike i građevine povijesnog značaja, poput palače Recchia i Dvorca. Neki poznavatelji smatraju da je dvorac nastao od četvrtaste kule iz koje se nadzirao sjeverni teritorij. U istočnom dvorištu nalazi se mlin, drobilice i skladišta. Pristup dvorcu je bio moguć dvjema cestama koje su završavale u vanjskom dvorištu. Najstarija ulica se nalazi u blizini stari tvornica i skladišta. S obzirom da više nije moguće prići dvorcu s ceste, posjetitelji se moraju koristiti drugim ulazom – stazom za kočije koja vodi prema južnom ulazu. Pokretni most je poput popločanih stepenica koje vode do uzvisine s koje se pruža lijepi pogled.
Sjeverna fasada je nakon potresa u 1907. godini ponovo izgrađen, a od izvorne je ostao samo potporni luk i mali dio potpornog zida. Ulaz je rađen od pješčenjaka i vapnenca te vodi do dvorišta s bačvastim svodom.
Iz dvorišta se može prići prostorijama za stanovanja koje su izvorno bile korištene kao staje i odaje za sluge, no posljednji su ih vlasnici, točnije pripadnici obitelji Franceschelli, prenamijenili za stanovanje 1920.
Također se mogu posjetiti podrumi i nekadašnji zatvori s kamenim natpisom "Nolite Nocere" što znači "Ne čini zlo”. U dvorištu se nalazi područje koje odvaja nekoliko privatnih odaja od ostatka dvorca od kojih je samo jedan naseljen potomcima feudalnog gospodara. Dvorac je dobio sadašnji oblik tijekom 16. i 17. stoljeća.
TORREBRUNA
Torrebruna je staro planinsko selo smješteno na padinama Apenina, u blizini planine poznate kao Torrebruna, smještene jugoistočno od Carunchine i brežuljaka Civitella. Iz sela se pruža pogled na dolinu rijeke Trigno i provinciju Campobasso u Molise regiji. Baš kao i ostala sela iz srednjevjekovnog perioda, ima utvrdu i kuće tipične za srednji vijek. Tu se nalazi i poznata župna crkva Preobraženja, primjer barokne umjetnosti. Torrebruna je zbog svog povoljnog položaja dobro povezana s obalnim područjima te najvišim planinskim vrhuncima.
Javna Fontana u Torrebruni je izgrađena 1797. čemu svjedoči i natpis s datumom. Smještena je na uzvišenom položaju u odnosu na sjedište mjesta i njegov ulaz, a koristi vodu koja izvire iznad doline. Ovu vodu su koristili i putnici na tratturo putovima koji vode od Atelea-Biferna prema selu
Castiglione Messer Marino.
Od vremena otkako je sagrađena, fontana je imala neke preinake. Cesta je građena u rujnu 1817. kada je Domenico Marianacci ujedno izvršio istraživanja te pronašao izvor vode.
Fontana je više puta bila restaurirana tijekom godina, stoga je moguće da su prvi radovi izvedeni krajem 18. stoljeća, preciznije između 1812. i 1817. Potvrda tome je i što se spominju radovi sve do 1836. i 1838. Vincenzo D'Ettorre je radio na cestama Torrebrune 1853. Pa je tada ujedno i napravio neke radove na fontani. Posljednje izmjene su izvršene 1909. Fontana ima klasični izgled I sastoji se od dva luka koji čine svijetli kameni blokovi pravilnog oblika koji graniče s stupovima iznad koji je krunište.
Unutra se nalazi umivaonik i korito. Fontana je građena na kamenom povišenju s prilazom koji čini nekoliko stepenica. Na lijevom stupu se nalazi natpis. Fontana je dobro očuvana ponajviše zbog brojnih restauracijskih radova tijekom godina.
CARUNCHIO
Carunchio je malo selo smješteno u brežuljkastom i planinskom zaleđu Abruzza. Tu se od 12. i 13. stoljeća nalazi veliki broj stražarskih mjesta, vidikovaca, izoliranih kula, utvrđenih farmi I velikih dvoraca smještenih u gustom rasporedu. Koristili su sustav trokutasti komuniciranja, osmišljen za brzo dojavljivanje u slučaju opasnosti.
Ovo područje se smatralo vrlo važnim zbog strateškog položaja nadomak doline rijeke.
Kuće na ovom području su rasute krajolikom baš kao i ulice i zaravni koje se spuštaju prema povijesnoj ulici Nocicchio Street. U povijesno jezgri nalaze se palače Turdo i Castelli te župna crkva svetog Ivana Krstitelja (San Giovanni Battista). Izvan naselja, može se posjetiti crkva Purgatorio. Carunchio je poznat po Infiorati. Umjetnost, vjera, tradicija i folklor čine bit ovog događaja koji ujedinjuje ljude s cijelog područja. To je tradicija koja se prenosi već stoljećima i zaokuplja sve stanovništvo te privlači ljude iz Abruzzo regije te inozemstva. Infiorata se održava nedjeljom kad se obilježava Corpus Domini, a povijesna jezgra Carunchia tradicionalno prekriva cvijećem.
Ciejela zajednica sudjeluje u izradi cvjetnih ukrasa i dočekivanju novog godišnjeg doba, otvaraju se vrata i prozori tijekom procesije i stavljaju prekrivači i stolnjaci kao znak velike predanosti Euharistiji. Danas je ta svečanost poznata van granica Carunchia.
Oduvijek je bio običaj ukrasiti put procesije Tijela Kristova s cvijećem, oltarima, plahtama i prekrivačima. Od jednostavnog narodnog običaja ova je svečanost tijekom vremena postala posebna umjetnost. Cvijeće, latice i zimzeleno lišće, tkanine i slike koriste se u uprizorenjima Novog i Starog Zavjeta.
Entuzijasti pripremaju cvijeće za Carunchio nekoliko dana prije svečanosti kako bi sve bilo spremno na vrijeme. Cilj ovog događaja je očuvati vjeru u Euharistiju i kulturno naslijeđe korištenjem slika i cvijeća, ali također i dati nova značenja i umjetničku vrijednost prijateljstvu među ljudima.
Cvjetna procesija traje nekoliko sati, od jutra do poslijepodneva i to je istinski doživljaj zajedništva
U kojem veliki broj ljudi radi zajedno s mnogo entuzijazma i strpljenja.
PALMOLI
Palmoli se nalazi u bregovitom zaleđu. Jezgra mjesta je prepuna strukturama koje svjedoče o njegovoj povijesti. Tu se nalazi nekoliko spomenika koji su važni za razumijevanje povijesti ovog stanovništva. To je važno središte obrade drva. Otmjeni dvorac je smješten u centru lijepog Palmolija a nalazi se na samotnom brežuljku u Vasto regiji, samo par kilometara od Jadranske obale. Markiževa palača je proglašena spomenikom 1928. godine te je najimpresivnija građevina poznata na cijelom području. Cijeli kompleks se sastoji od utvrđenih obrambenih zidova s dodekagonalnom kulom i Markiževom palačom iz 15. stoljeća te kapelom sve. Karla iz 18. stoljeća.
Dvorac je također i mjesto na kojem se nalazi Muzej ruralnog života osnovanog 1978. Smješten unutar sela, s brojnim dvorištima, kamenim portalima, prozorima, ogradama od kovanog željeza te crkvom Santa Maria delle Grazie, građene u toskanskom stilu, na temeljima starije crkve iz 14. stoljeća. Tu su i brojni stupovi, slike, statue i ukrasi te brončani grob s tijelom svetog Valentina Mučenika, zaštitnika Palmolija. Dvorac je 1095. sagradio Pandulfo di Sangrof, knez iz Monteodorisija. Tradicija kaže da su i dvorci Monteodorisio, Furci i Palmoli koji se nalaze van mjesta nastali u isto vrijeme, a sagradili su ih tri brata iz obitelji Di Sangro. Ovi dvorci su građeni u nizu a komunicirali su dimnim signalima tijekom dana te korištenjem vatre tijekom noći. U vrijeme vladavine dinastije Burboni, točnije 1772. markiz iz Severino Gagliatija je sagradio kapelu sv. Karla koja se pripojila dvorcu. Markiževa se palača trenutno koristi i kao općinski ured.
Palača ima L oblik i ima elemente različitih stilova u razdoblju između 15. i 19. stoljeća. U moćnoj kuli dodekagonalnog oblika se nalazi i Muzej seoskog života u kojima su izloženi tipični regionalni predmeti, od oruđa do odjeće.
Vapnenac je glavni građevinski materijal, rezan u četverokute ili korišten kao temelj za potporu lukova..
Balkonske galerije su rađene od kompaktnog vapnenca kojeg zovu i Istarski kamen.
Markiževa palača i građevine od sivo-zelenog pješčenjaka rasute su okolnim krajolikom.
CELENZA SUL TRIGNO
Celenza sul Trigno se nalazi na brežuljkastom grebenu između potoka Vecchio i Caccavone,
u središtu doline rijeke Trigno. Iz grada se pruža lijepi pogled na veličanstvenu Majellu, Matese, brežuljke i Jadransko more. Iako postoji sličnost između naziva Celenze i latinske riječi caelum, pravo značenje imena je i dalje nepoznanica.
Otkrivenje arheoloških nalazišta iz rimskog perioda potvrđuje da je ovo područje bilo naseljeno još od davnina. Celenza je čuva tragove svoje povijesti u župnoj crkvi Santa Maria Assunta s grobnicom prinčeva d'Avalos-Pignatelli iz 17. stoljeća te veličanstvenom kulom iznad rijeke Trigno, kulom La Fara, koja je nazvana prema istoimenom okrugu.
Crkva sv. Ante
Crkva “San Silvestro Papa”
Crkva “Santa Maria della Spogna”
Fonte Paradiso
Procesija sv. Nikole