Zajednica općina Basso Biferno uključena je, zajedno sa svojim partnerima iz Hrvatske i regije Abruzzo, u prekogranični projekt MedPaths kojeg financira IPA Adriatic 2007-2013 za valorizaciju i promociju svog teritorija u turističke svrhe.
Stvaranje tematskih putova i biciklističkih staza za otkrivanje prirodnih, kulturnih, arhitektonskih, gastronomskih i vinskih resursa deset općina Zajednice te dvjema općinama hrvatskog podrijetla, Acquaviva Collecroceu i Montemitru, predstavlja strateški izbor kojim se podržava održivo upravljanje teritorijem u turističke svrhe.
Putovi već postoje na provincijskim cestama s ograničenim prometom te se mogu slijediti u oba smjera. Ovaj vodič i pripadajuća mapa u prilogu zajedno s web stranicom projekta (www.eu-medpaths.com) namijenjeni su posjetiteljima za nesmetano otkrivanje i istraživanje područja Basso Molise.
Putovi se protežu od vrhova u unutrašnjosti prema obali regije koja se nalazi na jugu središnje Italije. Područje Basso Molise uključuje općine Acquaviva Collecroce, Guglionesi, Larino, Montecilfone, Montemitro, Portocannone, San Giacomo degli Schiavoni, San Martino in Pensilis i Ururi te priobalne općine Campomarino, Montenero di Bisaccia i Petacciato na Jadranu.
Brdoviti krajolik područja Basso Molise karakteriziraju vinogradi, maslinici, mediteranska vegetacija, pješčani nanosi, vlažna klima, šume i polja. Izletom u unutrašnjost regije posjetitelji mogu istražiti krajolik neobične raznolikosti te posjetiti farme, vinarije i uljare koje predstavljaju temelj lokalnog kulinarstva i proizvodnje izvrsnog ekstra djevičanskog maslinovog ulja, visokokvalitetnih vina, sireva te tipičnih mesnih proizvoda i tradicionalnih specijaliteta.
Putovanjem kroz unutrašnjost regije, gosti mogu posjetiti ruralne općine koje krase slikoviti zaseoci, dvorci, katedrale i arheološka nalazišta okružena poljima i prirodnim krajolikom, doznati o lokalnim običajima i prisustvovati nekoj od svečanosti koje se održavaju svake godine prigodom vjerskih događanja.
PUTOVI
Fondovalle iz Biferna i Državna cesta 87 su svakako najvažniji putovi u regiji od kojih se dalje granaju ceste koje vode do raznih općina u unutrašnjosti. Tu su i staze koje prate krajolik i omogućavaju mirnije putovanje. Turisti koji odluče posjetiti područje Basso Molise na biciklima uživaju u pogledu na prekrasan krajolik i zaseoke.
Iz te guste i vijugave mreže cesta i pomoćnih putova koji spajaju dvanaest općina, razvijena su tri puta s tri specifične teme: Priroda, Hrana i vino te Povijest. Svaki od tih putova, neovisno o nazivu, sadrži sve prirodne, povijesne i kulturne odlike toga kraja. U njima uživaju ozbiljni biciklisti, ali i rekreativci s obzirom da je svaki put dug u prosjeku 10 do 15 km.
U općinama Petacciato, Campomarino i Acquaviva Collecroce nalaze se posebni znakovi postavljeni duž pojedinih putova, info ploče te mjesta za parking bicikala na stazama. Gosti mogu posjetiti i web stranicu (www.eu-medpaths.com) koja nudi obilje informacija o prirodi, povijesti i kulturi toga područja te detaljne mape s putevima, arheološkim nalazištima, prirodnim ljepotama, crkvama, zaseocima i vinarijama u kojima se mogu kušati tradicionalna jela i domaći proizvodi.
krajolik regije Basso Molise
krajolik regije Basso Molise
jezero Liscione
PLAVI PUT - PRIRODA
Plavi put ima glavu ulogu u ovom brdovitom krajoliku koji se nalazi u blizini Jadranskog mora. SIC područje „ušće Trigno-Marina Petacciato“ od posebnog je interesa zbog specifičnog okoliša koji pripada mreži Rete Natura 2000 i uključuje cijelo obalno područje općina Montenero di Bisaccia i Petacciato. Krase ga pješčane plaže, obalni pješčani nanosi i dine te borove šume. Put završava posjetom Guglionesiju - zaseoku istaknute povijesne, arhitektonske i arheološke važnosti te općini San Giacomo degli Schiavoni.
Postaje: Petacciato, Montenero di Bisaccia, Guglionesi, San Giacomo degli Schiavoni
flora i fauna
flora i fauna
PETACCIATO
Petacciato je obalni grad antičkih korijena. Tijekom povijesti, mnogi su narodi pokušali prisvojiti njegov teritorij - Goti, Bizantinci i Langobardi, a 1463. u potpunosti su ga uništili Anžuvinci. Gradić je ponovo naseljen zahvaljujući slavenskim doseljenicima. Godine 1923. Petacciato se odvaja od Guglionesia te postaje autonomni grad.
Brdoviti krajolik Petacciata seže sve do obale mora i obiluje vinogradima i maslinicima, borovom šumom te dinalnim područjima s bogatim biljnim i životinjskim svijetom koji je pod zaštitom.
Zbog kvalitete mora i usluga te zaštite eko-sustava, Petacciato je po prvi puta primio Plavu zastavu 2012. godine kao jedna od najljepših obala Europe. U povijesnom centru grada vrijedi posjetiti romaničku crkvu posvećenu Svetom Roku koji je ujedno i zaštitnik grada. Crkva je nastala u periodu između 11. i 13. stoljeća baš kao i srednjevjekovni Knežev dvor koji je nakon nekoliko restauracija izgubio svoju vojnu strukturu te danas služi kao ekskluzivna rezidencija.
U marini grada, duž Državne ceste 16 koja prati obalu Jadranskog mora, nalazi se Toranj Petacciato, antički obalni vidikovac smješten 7 metara iznad razine mora.
dine Petacciata
krajolik Petacciata
MONTENERO DI BISACCIA
Otkrića iz doba paleolitika ukazuju na moguće antičko podrijetlo ovog obalnog grada koji se uzdiže na glinenom brdskom tlu okrenutom prema moru. U njegovim sedrastim pećinama, koje su vjerojatno služile kao primitivne nastambe, pronađeni su fosili iz doba paleolitika te komadići terakota vaza iz neolitičkog perioda.
Tijekom božićnih blagdana, sedraste pećine postaju idealno mjesto za postavu jaslica i kostimirano uprizorenje Isusova rođenja.
Brdoviti krajolik Montenero di Bisaccia karakteriziraju vinogradi i maslinici koji sežu sve do mora te velika pješčana plaža, idealna za miran ljetni odmor.
Neke od upečatljivih znamenitosti su svakako Toranj Montebello, obalni vidikovac iz 13. stoljeća koji se nalazi 12 km od grada, Svetište Maria Santissima di Bisaccia (Svetište Svete Marije) na vrhu brda, samo 900 metara od središta grada te crkve posvećene Svetom Mateju Apostolu i Svetom Pavlu Apostolu.
Svetište Maria Santissima di Bisaccia
marina grada Montenero di Bisaccia
pećina Madone di Bisaccia, Montenero di Bisaccia
GUGLIONESI
Guglionesi se smjestio na brežuljku s kojeg se pruža zadivljujući prizor na obrađena polja upečatljivih geometrijskih oblika i boja te maslinike, Dolinu Biferna i Jadransko more.
Podrijetlo imena ovog grada, prema neki istraživačima, potječe iz naziva guglia koji predstavlja rasprostranjenu biljku koja raste uz obale rijeke Biferno.
Tri glave i paralelne ceste okružuju ovaj lijepi zaseok srednjevjekovnog podrijetla u kojem se mogu posjetiti neke od najljepših znamenitosti Molise regije.
Tu se nalazi crkva Santa Maria Maggiore u baroknom stilu s kriptom svetoga Adama koja predstavlja jedinu ostavštinu nekadašnje romaničke crkve. Karakterizira je tripartitna fasada, a unutar svojih zidova čuva povijesnu i umjetničku ostavštinu (srebreni kip svetog Adama iz 1729. i dvije slike iz 18. stoljeća; sv. Adamo slikara Pietra Bardellina iz 1786. i Posljednju večeru napuljskog slikara Ferdinanda Castiglia iz 1800.)
Crkva Sv. Nikole (San Nicola), iako je građena početkom 13. stoljeća, ima antičko podrijetlo i predstavlja predivan primjer srednjevjekovnog i romaničkog stila.
crkva Sv. Nikole (San Nicola) Guglionesi
Lukovi Guglionesi
Krajolik Guglionesi
SAN GIACOMO DEGLI SCHIAVONI
Crkva sv. Petra je podrijetlom iz 16. stoljeća iako su pored njezinih temelja pronađeni ostaci rimske Ville iz perioda rimske republike. Naziv mjesta podsjeća na podrijetlo njezina osnutka kada su schiavoni (narodi slavenskog podrijetla) nastanili ovo malo selo i preinačili ga u općinu zahvaljujući svojim ratarskim sposobnostima. Znamenitosti koje vrijedi posjetiti su svakako iskopine villae rusticae i crkva svete Marie del Rosario.
CRVENI PUT – HRANA I VINO
Umijeće kuhanja, proizvodnja vina i ulja su glavne djelatnosti na cijelom području Basso Molise, u kojem jednostavni recepti, vrhunske sirovine i ručne metode izrade i proizvodnje poprimaju uravnotežene okuse i mirise kojim odiše ovaj jedinstveni i gostoljubivi kraj.
U pejzažu Campomarina i Portocannonea, blago pjeskovita i brežuljkasta polja te morski povjetarac doprinose stvaranju posebnog okoliša za kultiviranje vina te naročito poznatog Trebbiana i Montepulciano koji se koriste u proizvodnji DOC vina odnosno „Biferna“ i „Molise“.
Brojne vinarije duž ovog kružnog puta su uglavnom u privatnom vlasništvu te su otvorene za posjetitelje koji žele kušati vino te steći pravo znanje o zadivljujućem svijetu vina i zemlji koja ga proizvodi.
Postaje: Campomarino - Portocannone
Kultiviranje vina
CAMPOMARINO
Antički zaseok Campomarina okružen je obrađenim poljima s kojih se pruža pogled na more.
Campomarino postaje važan centar u vrijeme vladavine Langobarda i Normana, a nakon potresa 1456. ponovo ga nastanjuju albanski izbjeglice koji su bježali pred Turcima. Tu se još uvijek koristi albanski dijalekt.
Campomarino je poznat po izvrsnom vinu i divnim prostranim vinogradima koji sežu do mora. Osim plaže koja je prepuna turista, svakako vrijedi posjetiti obalno područje Campomarina koje karakteriziraju vrlo rijetka dinalna i retro dinalna staništa pod zaštitom Rete Natura 2000. Zbog kvalitete mora, usluga i zaštite eko-sustava, Campomarino je po prvi puta primio Plavu zastavu 2007. kao jedna od najboljih plaža u Europi. Svakako vrijedi posjetiti crkvu Santa Maria a Mare te Murale. Arheološka nalazišta sela Campomarino svjedok su antičkog podrijetla ove općine.
kultiviranje vina Campomarino
PORTOCANNONE
Nastanak Portocannonea datira iz srednjevjekovnog razdoblja, no 1456. biva potpuno uništen potresom te ostaje nenaseljen sve do dolaska Albanaca.
Zaseok je poznat po crkvi od Carmine i crkvi Sv. Petra i Pavla zajedno s palačom Cini-Tanasso te rezidencijom obitelji Cini koja je 1735. godine postala zaštitnikom grada.
Poljoprivredna polja, maslinici i vinogradi rese krajolik Portocannonea, a odvojeni maslinici, stari oko 600 do 700 godina su sada dio prirodnog naslijeđa ovog kraja.
Na ponedjeljak nakon blagdana Pedesetnice, održava se utrka volovskih zaprega. To je tradicija koja seže daleko u prošlost i simbolizira pronalaženje novog doma oslobađanjem neukroćenih volova koje, prema novom domu, prati slika Madone iz Constantinopolija.
Cini-Tanasso Palace. Portocannone
NARANČASTI PUT – POVIJEST
Tema narančastog puta je povijest ovog područja te dolazak stanovništva s druge strane Jadranske obale. na područje Basso Molise koje je bilo skoro nenaseljeno zbog strašnog potresa 1456. Hrvatske su obitelji nastanile područje oko Kruča (Acquaviva Collecroce), Mundimitra (Montemitra) i Štifilića (San Felice del Molise), a albanske obitelji područje Campomarina, Portocannonea, Ururija i Montecilfonea.
Regionalni zakon (br. 15 – 14. svibnja 1997.) je priznao hrvatsku i albansku jezičnu manjinu kao nematerijalnu kulturnu baštinu Molise regije. Narančasti put pruža svojim posjetiteljima mogućnost da upoznaju lokalno stanovništvo i njihov način života te fotografijama ovjekovječe trenutke u kojima se odvijaju utrke volovskih zaprega, zabilježe dvojezičnost ovog kraja te religiozne svečanosti i njihovu kulinarsku tradiciju.
Postaje: Campomarino, Portocannone, San Martino in Pensilis, Ururi, Larino, Montecilfone, Acquaviva Collecroce, Montemitro.
Carrese
CAMPOMARINO
Antički zaseok Campomarina okružen je obrađenim poljima s kojih se pruža pogled na more.
Campomarino postaje važan centar u vrijeme vladavine Langobarda i Normana, a nakon potresa 1456. ponovo ga nastanjuju albanski izbjeglice koji su bježali pred Turcima. Tu se još uvijek koristi albanski dijalekt.
Campomarino je poznat po izvrsnom vinu i divnim prostranim vinogradima koji sežu do mora. Osim plaže koja je prepuna turista, svakako vrijedi posjetiti obalno područje Campomarina koje karakteriziraju vrlo rijetka dinalna i retro dinalna staništa pod zaštitom Rete Natura 2000. Zbog kvalitete mora, usluga i zaštite eko-sustava, Campomarino je po prvi puta primio Plavu zastavu 2007. kao jedna od najboljih plaža u Europi. Svakako vrijedi posjetiti crkvu Santa Maria a Mare te Murale. Arheološka nalazišta sela Campomarino svjedok su antičkog podrijetla ove općine.
Avifauna Campomarino
Campomarino
PORTOCANNONE
Portocannone je nastao u jedanaestom stoljeću, a 1456. je potpuno uništen potresom te ostaje nenaseljen sve do dolaska Albanaca.
Karakterizira ga srednjevjekovni zaseok u kojem se može posjetiti crkva od Carmine i crkva Sv. Petra i Pavla zajedno s palačom Cini-Tanasso, rezidencijom obitelji Cini koja je postala 1735. godine zaštitnikom grada. Poljoprivredna polja, maslinici i vinogradi karakteriziraju krajolik Portocannonea, a odvojeni maslinici, stari oko 600 do 700 godina su sada postali dio prirodnog naslijeđa ovog kraja.
Na ponedjeljak nakon blagdana Pedesetnice, održava se utrka volovskih zaprega, tradicija davnog podrijetla koja simbolizira pronalaženje novog doma oslobađanjem neukroćenih volova koje prati slika Madone iz Constantinopolija.
Biciklisti
SAN MARTINO IN PENSILIS
Smješten na vrhu brežuljka zbog čega je i dobio ime in pensilis, ovaj se gradić počeo razvijati oko svetišta posvećenog Sv.Marinu. To je grad albanskog podrijetla koji je sačuvao tekovine albanske kulture (Arbëresche) godišnjim održavanjem Carrese utrke volovskih zaprega.
Svake godine 30. travnja održava se svečanost Carrese u čast sv. Lea. To je utrka volovskih zaprega koja počinje na stazama za vođenje stada, a završava unutar zidina povijesne gradske jezgre. Ovaj događaj privlači mnoge turiste i entuzijaste, a posebno a posebno su njime oduševljeni stanovniici i sudionici natjecanja.
Pored Carrese običaja, tu je i poznato jelo Pampanella od svinjetine koje upotpunjava identitet San Martina in Pensilis.
Među upečatljivim znamenitostima se ističe Baronska palača, crkva sv. Petra i kapucinski samostan sv. Isusa i Marije.
krajolik San Martino in Pensilis
Carrese San Martino in Pensilis
URURI
Ururi je grad albanskog podrijetla čiji je razvitak počeo 1561. godine kada je kao feud dodijeljen albanskom posjedniku Teodoru Cresci. Taj događaj označava i početak skladnog razvitka ove općine.
Rituali, običaji, jezik i tradicija ove zemlje još uvijek se njeguju, baš kao i Carrese (utrka volovskih zaprega) koja se održava 3. svibnja i predstavlja tekovinu albanske kulture. To je utrka volovskih zaprega koja počinje na Pantoni farmi, a završava 4 km dalje u povijesnoj gradskoj jezgri ispred crkve Santa Maria delle Grazie. Svečanost se održava u čast svetog Križa (SS Legno della Croce) koji tijekom procesije 4. svibnja nosi pobjednička zaprega.
Svakako vrijedi posjetiti crkvu Santa Maria delle Grazie (Gospe od Milosti) i Baronsku palaču, današnje sjedište Gradske vijećnice te probati tradicionalna lokalna jela.
krajolik Ururi
Carrese Ururi
LARINO
S povijesnog stajališta, Larino je nesumnjivo jedno od najzanimljivijih mjesta u Molise regiji.
Osnovalo ga je pleme Frentani u predrimskom periodu, a u vrijeme vladavine Rimljana postaje važan grad s forumom, termalnim kupalištima i amfiteatrom. Imao je važan utjecaj u ekonomiji i kulturi regije. Posjetitelji dolaskom u ovaj grad mogu doživjeti njegovu povijest i tradiciju.
Među najvažnijim rimskim ostacima je rimski amfiteatar te polikromatski mozaik koji se sada čuva u Gradskom muzeju. Najzanimljivija od crkava je katedrala sv. Parda (San Pardo), posvećena 1319. i predstavlja jedna od najznačajnijih primjera sakralne arhitekture 13. i 14. stoljeća u srednjoj Italiji. Pored katedrale, nalazi se Kneževa palača srednjevjekovnog podrijetla i ujedno sjedište gradske vijećnice. Od 25. do 27. svibnja odvija se Carrese di San Pardo. Povezan je s obredima žrtvovanja u čast buđenja prirode kao što su i ostali Carresi u regiji. Ovaj Carrese nije utrka, već procesija od preko stotinu volovskih zaprega koje prolaze povijesnom jezgrom prema gornjem gradu i natrag za vrijeme trodnevnih svečanosti.
Krajolik karakteriziraju bregovite padine prepune maslinika od kojih se proizvodi poznato ulje dobiveno uzgojem autohtone vrste Gentile di Larino. Druga posebnost ovog krajolika je obala umjetnog jezera Liscione, nastalog pregrađivanjem rijeke Biferno.
Carrese. Katedrala San Parda. Larino
Zvonik San Parda
Krajolik Larina
MONTECILFONE
Gradić Montecilfone se nalazi na vrhu brežuljka s kojeg se pruža pogled na maslinike, pojoprivredna zemljišta te tok rijeke Biferno.
Gradić je bio uništen potresom 1456. međutim kasnije ga nastanjuju Albanci koji se tu doseljavaju u 15. stoljeću te počinju baviti ratarstvom. Nedaleko od samog središta mjesta može se uživati u ljepotama Corundoli šume, brežuljka kojeg prekriva 80 hektara bjelogoričnog drveća (Turskog hrasta, Hrasta crnike i Hrasta kitnjaka) te raznolika flora i fauna koja se nalazi uz šumsku stazu. Montecilfone je očuvao tradiciju održavanja parade volovskih zaprega koja se obilježava u lipnju, u čast sv. Ante Svakako vrijedi posjetiti crkvu sv. Jurja Mučenika (San Giorgio Martire) koja se nalazi u povijesnoj jezgri grada, a nastala je na već postojećim strukturama.
Parada volovskih zaprega u čast sv. Ante, Montecilfone
ACQUAVIVA COLLECROCE (KRUČ)
Acquaviva Collecroce je gradić slavenskog podrijetla koji je sačuvao svoju tradiciju i jezik. Može se smatrati dvojezičnim gradom jer se stanovništvo služi talijanskim i hrvatskim dijalektom. Štokavsko-ikavski dijalekt potječe iz 13. i 14. stoljeća. Svi su općinske i trgovačke oznake pisane na oba jezika.
Nalazi se između Biferna i rijeke Trigno, otprilike 30 km od Jadranskog mora te je poznat po malim ulicama i prolazima. Svakako vrijedi posjetiti baroknu crkvu sv. Marije Ester s portalom na kojem je prikazan Malteški križ što ukazuje da je do prve polovine 15. stoljeća ovo područje bilo pod upravom Malteškog reda. Još jedna svečanost povezana s obredima za prizivanje dobre žetve je Festa del Maja koja se održava 1. svibnja svake godine u Kruču (Acquaviva Collecroce). Tijekom U maje, muškarac odjeven u stožac prekriven granama, cvijećem i raznim povrćem paradira gradom u društvu glazbenika i pjevača.
Festa del Maja. Acquaviva Collecroce
Crkva sv. Maria Ester. Acquaviva Collecroce
MONTEMITRO (MUNIDMITRO)
Baš kao i Acquaviva Collecroce, ovo je grad slavenskog podrijetla koji je sačuvao tradiciju i jezik. S kule koja se nalazi u povijesnoj jezgri pruža se očaravajući pogled na tok rijeke Trigno.
Svakako treba posjetiti jedinu crkvu u gradu – crkvu sv. Lucije (Santa Lucia), izgrađenu u gotičkom i baroknom stilu, a nastalu najvjerojatnije preinakama nešto starije građevine.
Tri kilometra od centra grada nalazi se Lago Grande, mala ali lijepa zelena oaza, uređena kao postaja za opuštanje na kraju puta.
crkva sv. Lucije. Montemitro